Nuklearka

stefan-fundic-i-sime-spralja-78418e291d1820bd6fc8e7a55f493137_view_article_new

Današnjim potpisom Stefana Fundića izvjesno je kompletiran roster KK Zadar za predstojeću sezonu. Iako su, sukladno najavama o centru, navijači očekivali bedeviju od preko 2.10 dogodilo se upravo suprotno. Centarsku back-up rolu odrađivati će tek 199cm visoki Fundić koji je stigao iz srpske Mege. Novi stranac, dril znamo: gledamo brojke iz njegove dosadašnje karijere s naglaskom na posljednje dvije ABA sezone.

Fundić je rođen 30. lipnja 1994. godine te je nedavno napunio 25 godina. Iza njega je iskustvo u Beovuku i  Vršcu u srpskoj KLS, a od 2017. je u Megi u kojoj uz KLS nastupa i u ABA ligi. U sezoni 2015/16. u Beovuku Fundić postiže 14 poena uz 10.2 skoka i skoro dvije ukradene, a šokira suludih više od četiri napadačka skoka po utakmici. Sljedeća sezona je još bolja, u Beovuku dominira pa stiže u Vršac gdje su brojke slabije ali na kraju 2016/17 to izgleda ovako: 16 poena, 10 skokova (četiri napadačka), dvije asistencije i jedna ukradena lopta. Uzima manje od jedne trice po utakmici i pogađa ih otprilike svaku treću, a brinu bacanja koja su na 47%. Usprkos siromašnoj trici šut iz igre mu je na odličnih 58% jer većinu poena zabija rudarenjem u reketu ili preko zicera nakon skoka u napadu. Prve sezone je u Beovuku držao defanzivni rating na ispod 100 primljenih poena na 100 posjeda, a u obje KLS sezone hvata suludih 22% svih mogućih skokova dok je u igri. Još impresivnije je 19% uhvaćenih napadačkih skokova za igrača nižeg od dva metra.

Nakon tako sjajnih partija u domaćoj ligi vrijeme je za iskorak na višu  razinu pa Fundić odlazi u dres Mege i ABA ligu.  U Megi ipak  zauzima back-up rolu, minutaža mu pada ispod 20, a starta tek trećinu utakmica. Brojke u dvije sezone u Megi padaju kad gledamo osnovne brojke, ali napredne statistike ostaju sjajne. Prosječno je u ABA ligi na oko 7 poena i 5 skokova ali je na opet sjajnih tri napadačka skoka. U KLS su ovlasti veće pa poeni rastu na devet u prvoj, odnosno 11 u drugoj sezoni.

Ako me redovito čitate već ste zasigurno upoznati s naprednim CAPS LOCK statistikama koje volim koristiti i njihovim značenjem, ali ipak ćemo za ponekog novog čitatelja sve ponoviti. ORTG i DRTG su brojke koje iskazuju koliko poena neka ekipa prima, odnosno zabija dok je neki igrač na parketu, skalirano na 100 posjeda. Fundić je u minuloj 2018/19 sezoni u ABA ligi bio šesti najbolji igrač Mege po DRTG, peti ako isključimo Bitadzea koji je brzo otišao u Budućnost. PER rating koji označava efikasnost igrača i koji je po formuli naješten tako da jedan prosječan igrač u datoj ligi ima PER 15 kod Fundića iznosi 17.24 u ABA ligi, a 22.2 u KLS u sezoni 2017/18. Prošle sezone to blago pada na 14.7 u ABA i 21.7 u KLS. Sve zajedno, Fundić je u prošle dvije sezone u dresu Mege gotovo konstantno natprosječno dobar igrač u svim natjecanjima. Zbog ograničenog napadačkog skillseta i loših bacanja ORTG mu u ABA ligi nije dobar, prosječno je na 106, dok u slabijoj konkurenciji srpske lige raste preko gromnih 120.

Ono što je najipoznatnije kod Fundića jest koliko je on elitan skakač na svoju visinu. Prošle sezone je s tri napadačka skoka po utakmici prevodio kompletnu ABA ligu među igračima koji su odigrali makar 5 utakmica, a sveukupno je bio dvanaesti skakač lige u konkurenciji mnogo viših igrača. Prosječno čovjek hvata preko 15% svih mogućih skokova dok je na terenu, a ako gledamo samo napadačke skokove to raste na preko 17%, što su brojke kakve u NBA konkurenciji imaju elitni centri.

2017. je Fundić bio MVP srpske lige za prvaka. Da stavimo tu nagradu u kontekst, prije njega je tu nagradu tri puta uzeo Boban Marjanović, a ove sezone Goga Bitadze koji su danas obojica NBA igrači.

Ovo je idealna prilika da malo porazgovaramo o modernoj košarci. Naime, košarka danas ide prema tome da se umjesto pozicija na terenu gledaju uloge. I dok su nekad uloge na terenu bile stogo vezane za poziciju i visinu igrača, što se košarka više razvija to se više te granice i veze brišu. Tako danas u NBA imamo LeBrone i Simmonse koji u napadu igraju playa, a u obrani čuvaju četvortke. Također je moguće imati ekipu Bucksa u kojoj će centar Brook Lopez hvatati manje skokova, a pucati više trica od beka Bledsoea. Što se naše razine košarke tiče, trener Zadra Ante Nazor lani je bio u mogućnosti protiv Cibone izvesti petorku s nominalno dvije petice i četvorke uz trojku Božića kao organizatora i dobiti utakmicu. Jedan od najboljih centara Europe zadnjih godina je Kyle Hines koji nema niti 195cm, svi se sjećamo legendarnog Dennisa Rodmana koji je s 2.03 godinama bio najbolji skakač NBA lige.

Ono što želim reći jest to da Fundića ne trebamo i ne smijemo suditi po centimetrima. Kao što dame znaju, od centimetara je bitnija tehnika. Ono što će kod Fundića i Zadra biti presudno jest njegova uloga na terenu tj. ono što će mu Nazor namjeniti. Fundić je za centra puno prenizak, ali to nadoknađuje iznimnom snagom, širinom ramena, građenjem, borbenošću i nadasve pokretljivim nogama. Da postavimo skroz plastičan primjer, Fundić će centre tipa Žorić čuvati izvrsno, dok će s nekim kao Lalić imati ogromnih problema. Razlog je jednostavan: zbog svoje atipične brzine i nizine na centru Fundić lakše brani igrače kojima je forte pick&roll i koji vole napasti okrenuti licem prema košu jer je Fundić u stanju na picku iskočiti na driblera te se vratiti na svog igrača prije nego se materijalizirao višak. Ako hoćete igrača sličnih obrambenih kvaliteta, svi se sjećamo Josipa Sobina. S druge strane, igrač tipa Lalić se voli parkirati u reket i mliti protivnika svojom visinom i leđnom tehnikom. Fundić je tu u nedostatku jer, koliko god snažan i čvrst bio, lakše je preko njega pogoditi nekakav horog ili poluhorog jer je jednostavno nizak.

Za očekivati i nadati se je to da se Fundića s višim centrima i neće ostavljati samog 1 na 1. Uz Farra, Planinića, Ivanova i Vukovića koji su svi fizički inferiorni igrači za guranja pod obručem Nazor će se vjerovatno odlučiti za stalna udvajanja protivničkih centara uz kasnije brze prilagodbe, rotacije i preuzimanja. Za izvesti takvu obranu potrebna je ogromna razina uigranosti i agresivnosti ekipe te se možemo toplo nadati da se na tome intezivno radi. Ako hoćete primjer takve obrane, pogledajte par ekipa s ovogodišnjeg SP. Na isti način su Brazilci i Amerikanci branili Giannisa, Amerikanci tako igraju stalno kad na terenu nema Turnera, a Španjolci su na isti princip totalno anulirali Marjanovića, a posebno u trenucima kada su Marjanović i Jokić bili skupa na terenu. Za izvesti takvu obranu idealni su Fundić, Ivanov, Gilbert i ostali koji su spremni preuzimati gotovo sve i odigrati 1 na 1 obranu na pozicijama od 3 do 5.

Za kraj možemo reći da će Fundić sigurno jesti parket, imati pravi pristup i uvijek rudariti, a takva bi trebala biti i cijela ekipa. Fundićeva kvaliteta, slično kao i u Sobina, ne mjeri se centrimetrima nego kilodžulima i zato je sličan nuklearki, brdo energije spremljeno u mali spremnik. Protiv nekih ekipa bi mogao biti moćno oružje, dok bi protiv nekih mogao ispasti totalno neupotrebljiv i zato je ogroman posao na treneru Nazoru i stručnom štabu da takve situacije prepozna na vrijeme i reagira. Nazor bi pogotovo toga trebao biti svjestan jer je na sličan način u sličnom missmatchu sa Žorićem pojeo Naglića i Krajinu u vrijeme dok je vodio Cibonu, a pošto su iz kluba riskirali ovako atipično pojačanje valjda znaju točno što Fundić donosi i odnosi.

Advertisements

Domaća pojačanja KK Zadra: bekovi

pipreme-kk-zadar-22d09314e06a7d0d24ac76ad28d290b8_view_article_new

Zadnjih par dana sam počeo raditi pojedinačne kraće analize za domaća pojačanja Zadra o kojima ljudi više znaju, umjesto velikih analiza stranaca koje smoradili ovdje direktno na blogu. Pa evo sabrana djela prve trojice, u sljedećem broju idu Siriščević, Gilbert i ako uspijem iskopat što o Vujičiću.

MARTIN JUNAKOVIĆ

Seriju kratkih pregleda po novim igračima počinjemo sa projiciranim prvim razgravačem, Martinom Junakovićem. Pošto su Junaković i ostali igrači koji će ići u ovom serijalu dosta poznati zadarskoj javnosti, analize će biti kraće te nećemo ići kronološki po svim etapama karijere već ćemo se fokusirati na neke djelove za koje smatram da bi mogli biti indikativni za predstojeću zadarsku sezonu. Pa ajmo redom.

Junaković je rođen u Šibeniku 1994. A već sa 16 godina odlazi u Cedevitu te dvije sezone provodi na posudbi u Mladosti. U Cedeviti ga očito nisu smatrali dovoljno perspektivnim kao budućnost na poziciji jedinice pa kao i mnogi drugi talenti odlazi iz Cedevite i vraća se u rodni Šibenik gdje ima prvo bitnije prvoligaško iskustvo u kojem je oduševio i pokazao zavidan napadački talent. Tus u ga primjetili iz Cibone pa 2013. s 19 godina odlazi u metropolu i priključuje se tada vrlo ambiciozno složenoj ekipi Nevena Spahije. Nije se snašao među prekaljenim veteranima te se vraća u Šibenik nakon sezone u kojoj se ekipa Cibone prvo totalno raspala da bi na kraju šokantno osvojila ABA ligu prevođena Martinovim najboljim prijateljem, Dariom Šarićem. Tada kreće period Junakovićeve karijere gdje tumara po domaćoj prvoj ligi, od Šibenika preko Kaštele i Hermesa sve do 2016. godine i dolaska u Zagreb te tu počinje period koji nam je zanimljiv. Nakon sezone 2016/17. Zagreb upada u financijske probleme te se složila mlada te neiskusna ekipa u kojoj je Junaković Bog i batina te gazda ekipe. U momčadi koja je tavorila na dnu tablice stvorila se šansa da Junaković napumpa osobnu statistiku te je do kraja 2017. godine ostvarivao 29.3 poena i oko 7 asista po utakmici. Takve brojke omogućile su mu bijeg u jače natjecanje pa početkom 2018. potpisuje za Ohrid u ABA2 ligi. U kratkih 6 utakmica u dvAbi ostvaruje dobrih 23 poena po utakmici uz valorizaciju 16.2. Zašto toliko manja valorizacija od poena pitate? Pa zbog najveće boljke Martinove igre uz obranu, a to je očajan omjer asistencija i izgubljenih lopti koja je jedna od bitnijih metrika za evaluaciju efikasnosti jednog playmakera. Junaković je u tih 6 utakmica na 3.5 dodavanja gubi 5.5 lopti što je za jednog organizatora igre naprosto nedopustivo. Ako ste ga gledali znate da je napadački jako potentan igrač ali da lako zna podivljati, bacati riskantne lopte i zabadati se u reket u bezizlaznim situacijama te iz toga proizlaze ove ogromne količine turnovera.

Nakon 6 utakmica ide u Široki a prošlu sezonu 2018/19. počinje trećim povratkom u Šibenik. U još jednoj mladoj ekipi kojoj se prognozirala borba za ostanak opet ima sjajne brojke što mu je donijelo i posebnu počast: pozvan je u reprezentaciju u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kini. U jednoj od rijetkih hrvatskih pobjeda, onoj protiv Mađarske u Osijeku je oduševio. Naime, nakon niza sramoćenja Mavre, Kalajžića, Stipčevića i Bilinovca uz malu Uljarevićevu zraku svjetlosti naša se javnost oduševila likom i djelom Junakovića kao valjda jedinog domaćeg beka koji – zna odigrati pick. Tu je utakmicu završio sa 6 poena te 6 asista, većinom iz picka za Miru Bilana koji je reprezentaciju i odvukao do pobjede u toj utakmici. Znakovito je da je imao +/- indeks od +14 u utakmici koju je Hrvatska dobila s tek 5 razlike, sami računajte koja je to razlika u igri s Junakovićem i bez Junakovića bila. U druge dvije utakmice se utopio u sivilo pa je ostao bez nekog većeg učinka u novoj dozi sramoćenja naše “izabrane” vrste i izbornika, ali Mađarska u Osijeku je ostala kao svijetla točka zbog koje se Junakovića smatra jednim srčanim te korisnim igračem. Pomogla je i vrlo agresivna igra u obrani koja mu je uz simpatije javnosti pobrala i 5 penala u toj utakmici.

Uglavnom, dobre igre u Šibeniku uz izlog reprezentacije donose Junakoviću prvi bitniji inozemni transfer, onaj u litavski Nevežis. Litvanci su poznati kao prava košarkaška nacija koja posebno zna odgojiti dobrog klupskog playa, znamo mi to dobro jer smo nedavno osjetili jednog Kalnietisa na sebi. Junaković u pretposljednjoj ekipi litavskog prvenstva igr 20 minuta u prosjeku kao većinom back-up play i bilježi solidnih 9 poena, 3.5 asista uz efikasnost 8.3. Zašto opet lošija efikasnost? Pa zna se, na malo više od 3 asista gubi skoro jednakih 2.8 lopti. Omjer puno bolji nego u Ohridu, ali opet nezadovoljavajuć, a pomogle su mu i manje ovlasti tj. manja količina potrošenih napada. Tricu u Ohridu i Nevežisu gađa s prosječnih 30-ak posto što i nije neka bajka za jednog beka koji slovi za dobrog volume scorera.

I što na kraju reći o Junakoviću? Da se odma razumimo, on meni kao igrač ne sjeda. Pamtim susret Šibenke protiv Zadra na Višnjiku gdje je dobro počeo pa onda krenuo srljati i povukao svoju ekipu u ponor s hrpom loših šuteva i odluka. Napadački stvarno ima određen talent, voli napadati koš te zna igrati pick te razigravati i tako stvarati višak, ali ga se treba moći staviti u službu ekipe s određenim pravima te obavezama kao u Osijeku protiv Mađara. Hoće li Nazor biti sposoban za to ostaje vidjeti. Martin voli brzu agresivnu košarku s puno brzog šuta i tranzicije te je i to dijelom razlog za veliki broj izgubljenih lopti, a Nazor je najavio da će ovogodišnji Zadar baš tako i igrati. Po skillsetu podsjeća na jeftinijeg Marka Popovića sa slabijim šutom, srčan igrač koji zna poentirati ali i razigrati ekipu a u obrani će uvijek manjak centimetara i kilograma pokušati nadoknaditi borbom i žderanjem parketa. To će ga često koštati ispadanja iz obrane te penala, ali nikad neće na parket izaći flegmatski kao neki koje smo imali prilike gledati ranije. Ako pogledamo episode u Zagrebi, Šibenci te reprezentaciji, Junaković dobra izdanja pruža kad je posebno motiviran, bilo to borbom za bolji angažman negdje drugdje ili dokazivanjem među velikim momcima. U Zadru poticaja neće nedostajati. Ovdje se uvijek, a posebno ove godine kad nema Cedevite i nakon razočaranja lani očekuju pobjede i trofeji te će svi, i trener i igrači i uprava imati metu na leđima. Junaković će uz onu na leđima jednu metu imati i na čelu kod radikalnijeg dijela zadarske publike zbog povijesti sa Šibenikom te zagrebačkim klubovima, ali i zbog davnih navodnih izjava o Zadru. Junaković će ovjde imati štošta za dokazati i pokazati. Ako mene pitate, Junaković još nije pokazao da je sposoban biti prvi play ekipe kalibra kakva Zadar želi biti, a to je sredina ABA lige i vrh domaće košarke. No, usprkos svemu, ako sve dobro klikne Junaković bi svojim srčanim stilom i agresivnim pristupom mogao postati miljenik publike čim se zareda s par pobjeda. Da sam ja trener ipak bi ga koristio kao prevodnika druge ekipe u šihtama protiv klupa gdje će imati više ovlasti jer je prije svega najbolji kao volume scorer, skupa s Allenomto više nije najbolji mogući Junaković, a samim time bi i mlađi Uljarević dobio priliku da se s ograničenim ovlastima a jasnim zaduženjima kali u najvrućoj vatri sa startnim bekovima regije. No, valjda postoji razlog što ja ovako pišem doma pod klimom a Ante Nazor vodi profesionalne ekipe, vjerovatno on zna bolje.

KARLO ULJAREVIĆ

Seriju nastavljamo s novim drugim bekom u ekipi Zadra, Karlom Uljarevićem. Rođen je u Osijeku 20.11.1998. te vrlo mlad dolazi u omladinski pogon Cibone gdje se i afirmirao u seniorskoj košarci. Prve seniorske minute za Cibonu je odigrao još u sezoni 2014/15 a postepeno je dobivao sve značajniju ulogu do sezone 2016/17 kad je već igrao vrijedne back-up minute u domaćoj ligi. Konačna potvrda seniorske afirmacije stiže u turbulentnoj sezoni 2017/18 koja mu je i ostala najbolja do sad te je to prva sezona koja nas zanima.

Nakon 4 kola i odlaska izvjesnog Halla koji je trebao biti prvi play te ekipe Uljarević nekako dolazi u prvi plan Cibone koja nije imala love za dovesti novog rasnog organizatora igre usred sezone pa su te ovlasti podijelili Uljarević i Branislav Ratkovica. Uljarević se nametnuo s par odličnih partija u ABA ligi protiv FMP-a, Zvezde, Budućnosti te s najboljom utakmicom protiv Igokee. Baš ta Igokea je došla kao početak Veljače iz snova koja je ostala najboljih mjesec dana Uljarevićeve karijere do danas. Nakon Igokee odigrala se završnica Kupa Krešimira Ćosića u Zadru a Uljarević se zadarskoj publici predstavio u polufinalu protiv domaćina kad je skupa sa Žorićem i Tomasom sa 14 poena uz par trica torpedirao Naglićeve trupe van natjecanja a cijeli grad iz euforije u očaj. Izgledalo je tada kako je hrvatska košarka dobila novu mladu zvijezdu, a Zadrani su se čudom čudili kako taj mali odjednom jede Bašića i Knowlesa. Zadarsku publiku je Uljarević nastavio oduševljavati u dresu reprezentacije kad je bio jedina svijetla točka u dozi sramoćenja trupa izbornika Skelina. U porazu od Rumunjske igrao je iza Dominika Mavre a onda protiv Nizozemske preuzima glavnu rolu i sa dvije trice te 4 asistencije čupa tešku pobjedu. U utakmici koju je Hrvatska dobila s tek 4 razlike Uljarević je imao +/- od +12 te je uspio ono što puno renomiraniji bekovi nisu, smirio je igru te je igrao nepogrešiv pick&roll s Luko Žorićem. Sezonu je završio s kombiniranim PER ratingom (igračeva efikasnost) od 14.08 dok je prosjek 15 i net razlikom od +3 poena na 100 poena koje je Cibona ostvarivala s njim na terenu. Za mladog back-up organizatora igre iz donjeg doma ABA lige u ekipi koja je većinu ABA utakmica ipak gubila to su jako solidne brojke, a uspio se i dokazati na međunarodnoj sceni i to sve sa samo 19 godina. Zabrinjavao je tek loš omjer asistencija i izgubljenih lopti od 2 naprama 1.6.

Minula 2018/19 sezona donijela je turbulencije. Uljarević je u sezonu krenuo ozljeđen te se nije uspio nametnuti treneru Veliću kao konkurencija izvrsnom Marku Ljubičiću pa je u ABA ligi odigrao tek 170 minuta u 12 utakmica dok nije dobio raskid ugovora. Naime, u Ciboni su primjetili izvrsnu sezonu Roka Rogića u domaćoj ligi pa su bacilli oko na njega. Uljarevićuje ponuđena posudba, on je to odbio, dobio raskid ugovora te je otišao u Škrljevo. U Škrljevu dobiva ogromne ovlasti u domaćoj ligi te, još bitnije, u međunarodnom Alpe-Adria kupu u kojem su stigli čak do finala. U domaćoj ligi za Škrljevo ubacuje 15.5 poena uz 5 asista te 3 skoka dok su u Alpe-Adria kupu osnovne brojke nešto slabije s 11.5-4.6-1.6. No, znakovito je da mu PER skače na 16.71 u domaćoj ligi te 14.26 u AAC što su mu najbolje brojke efikasnosti u karijeri. U Premijer ligi Škrljevo s njim ostvaruje 10 poena pozitivne razlike na 100 posjeda što je razina dostojna jednog vođe ekipe.

Što se skillseta tiče, Karlo je igrač sličan Lovri Bašiću. Jak na loptu, dobrog šuta, pregleda igre te jak u pick igri te slabiji u obrani, a često se i zna zaigrati te solirati i gubiti lopte. Znao je izgledati kao da tu i tamo ima viška kila što svakako nije dobar pokazatelj radne etike kod tako mladog igrača. Prilikom odlaska iz Cibone spominjale su se priče o teškom karakteru te negativnom faktoru u svlačionici, a zna se da Velić ne trpi igrače koji iskaču iz sustava ili ne rade dovoljno po njegovom mišljenju. No, Uljarević je i dalje jako mlad a već je dokazan kao solidan ABA igrač te dobar startni play za domaću ligu, a ima i vrijedno iskustvo u međunarodnoj košarci. Sigurno ne dobivamo savršenog igrača niti nekog tko će biti prevaga odmah ali Karlo je stvarno potencijal vrijedan pažnje. Dobro se pozna s Nazorom pod kojim je i odigrao najbolji period svoje karijere u Ciboni, a tamo je imao i super suradnju s Lukom Žorićem što bi se moglo pokazati kao jako korisno ako ovaj odluči ostati još jednu sezonu. Kao što sam već rekao kod Junakovića, ja bi Karla bacio među startere i vidio hoće li isplivati. Pozitivni su i neki novi znakovi o Karlovoj radnoj etici. Jasno je da ima dosta nedostataka koje treba ispravljati te krvavo raditi, ali prvi je potpisao ugovor te se odmah stavio na dispoziciju treneru te je trenirao s drugim zadarskim mladim momcima dok su drugi još bili na godišnjem. Nadamo se da se po jutru dan poznaje te da je spreman za 2-3 sezone izrasti u rasnog playa.

JAN PALOKAJ

Pregled domaćih pojačanja nastavljamo s najmlađim, Janom Palokajem. Kod Palokaja imamo najmanje podataka, tek tri seniorske sezone od kojih je prva zanemariva i par velikih natjecanja s mlađim reprezentacijama. Za početak, bez obzira kakav Palokaj da sada bio, sve pohvale za dovođenje mladog reprezentativca i vezivanje istog na više godina.

Palokaj je rođen 5. studenog 2000. godine i tek će za dva mjeseca napuniti 19 godina. Pokriva poziciju beka šutera a znao je i pripomoći na jedinici. Iza sebe ima dvije seniorske sezone u Zagrebu, a nakon propadanja tog kluba odlazi u Bosco. Sezona 2016/17. mu je bila inicijacijska pa je sa samo 16 godina skupljao vrijedne minute u A-1 ligi. Sveukupno je u 12 utakmica skupio 10 poena za 65 minuta.

Nagodinu kreće prava karijera i veće ovlasti. Kao 17-godišnjak već igra 24 utakmice u prvom razredu domaće košarke od kojih starta u 21. Brojke su mu za tako mladog igrača čisto solidne i raznovrsne, ubacuje 7.3 poena uz 5 skokova, 4 asista i jednu ukradenu loptu. Ono što zabrinjava je šut, samo 33.8% iz igre i 26.2% za tricu što je za jednog šutera nedopustivo. Naravno, zbog takve trice pate i napredne šuterske brojke, ali u naprednoj statistici nalazimo par ohrabrujućih znakova. Za jednog beka hvata iznenađujuće puno skokova u obrani. Iako osnovne brojke to ne pokazuju, moramo znati da je Zagreb te sezone bio ekipa sa samog dna te da je većina protivničkih šuteva završavala u košu, a ne kao prilika za skok. Palokaj tako hvata 15.7% mogućih obrambenih skokova dok je na terenu, što je brojka dostojna igrača na višim pozicijama. Uz to, Palokaj je asistirao čak 21% poena svoje ekipe dok je bio na terenu što je izvrsno za tako mladog igrača koji nije primarni play. Za usporedbu, jedan LeBron James koji ima sve ovlasti u svojim ekipama i od kojeg kreću sve akcije taj postotak drži na 35%. Ofanzivni i defanzivni rating nisu dobri ali ne smijemo zaboraviti da je bitan kontekst, Palokaj igra mnogo minuta u ekipi s dna tablice koja je utakmice znala gubiti i s po 40 razlike.

Prošlu sezonu odigrao je za još jednog davljenika, ekipu Bosca. Kako sam kaže, u Boscu je nedostajalo rada i fokusa, a bavilo se nesportskim stvarima. U Boscu ima manje organizacijske a veće šuterske ovlasti pa poeni rastu na preko 12 dok asistencije padaju na tek dvije i pol po susretu. Palokaj je godinu iskusniji, a to znači i porast u efikasnosti. USG% koji označava količinu potrošnje napada jednog igrača mu skače sa zagrebačkih 13% na 20%, ali s porastom volumena ne pati efikasnost, već upravo suprotno. Šut iz igre raste za skoro 10% na 42% a i trica ide na već prihvatljivijih 31%. Sve se to odražava na true shooting postotku koji ide iznad 50%, a i PER (metrika efikasnosti igrača) skače na 10.6 što je i dalje ispodprosječno ali opet moramo ponoviti kontekst, vrlo mlad igrač u vrlo lošoj ekipi. Hvata sličnih 15.4% mogućih skokova u obrani, a AST% pada s 20% na 13% što je posljedica drugačije uloge. Net razlika koja mu je u Zagrebu bila -40 poena na 100 posjeda se također popravlja i sada iznosi tek -15 što je čisto prosječno u ekipi koja ima generalno vrlo negativnu koš razliku.

Što se tiče reprezentacije, odigrao je četiri velika natjecanja za razne selekcije što je pozitivno jer je dokaz jednom kontinuitetu i svojevrstan zalog za to da se Jan neće pogubiti među generacijama i prijelazima s jednog nivoa košarke na drugi. Najveće je ovlasti imao na U-18 prvenstvu 2018. godine gdje je ubacivao 11 koševa uz 4 skoka i 5 asista za ekipu Hrvatske koja je završila 11. a ovo ljeto je napravio korak naprijed u stariju konkurenciju pa je na U-20 Eurobasketu ubacivao 8.6 poena uz 5 skokova i 3 asista. Ono što brine je opet loš šut među starijim momcima, tek 6% za tricu.

Ono što je najbitnije za istaknuti i što ne mogu naglasiti dovoljno jest to da Palokaj dolazi kao sirov potencijal i daleko je od gotovog igrača. Ljudi će s njim morati biti strpljivi što je zadarskoj publici posebno teško. Agresivnošću i osebujnošću na terenu podsjeća na Luku Božića, a čvrst stil igre uz sirov šut često podsjeti na Mislava Brzoju. Za razliku od Božića ili Junakovića Palokaj nije dominirao na prvoligaškoj razini prije nego što je došao u ABA konkurenciju, ali nitko niti ne mora to tražiti od njega. Jan je možda preskočio koju stepenicu, između juniora i seniora se nije kalio u nekoj nižoj ligi već je sa samo 17 godina ubačen u vatru prve lige i stvarno je pohvalno da je isplivao i pokazao potencijal. Vjerovatno ga očekuju dozirane back-up minute u ABA ligi uz bitniju ulogu u Premijer ligi i to se čini optimalno. Naravno, uz to trebat će mu brdo krvavog rada, ponajprije na popravljanju šuta i preuzimanju napadačkih ovlasti. No, ja sam optimističan jer Palokaj tjelesno već odgovara seniorskoj košarci što je jedan dokaz tome da mu naporan rad nije stran. Možda Palokaj nije neviđen potencijal ali uz puno rada i dobro usmjeravanje može postati ono što hrvatskoj i zadarskoj košarci kronično nedostaje, a to je dobar zahvalan klupski igrač koji na vrhuncu karijere može biti solidan rotacisjki igrač u reprezentaciji. Još jednom pozivam na puno strpljenja i potpore za Palokaja jer, iako karijerom do sad nije pokazao da može činiti razliku na ovoj razini, to je mladom igraču trenutno najpotrebnije za pravilan rast.

Prokleta Indiana

50634364_294143451304496_9167203755932778496_n.jpg

The Back Bird Problem

Slika prva. Eksterijer: vruće ljeto godine Gospodnje 1985 u malom gradiću West Baden Springs u saveznoj državi Indiana. Zgodan visoki mladić anđeosko plave kose lopata usitnjen kamen da bi izgradio prilaz za automobile na kući svoje majke. Sve je idilično, no malo tko zna što sve slijedi u životu ovog divnog mladića koji ne zaboravlja svoje korjene i pomaže rođenoj majci. Naime, taj visoki plavi momak je aktualni dvostruki MVP NBA lige, dvostruki NBA prvak te MVP finala. Iako ne igra u rodnoj državi za svoje Pacerse, zvijezda Celticsa Larry Bird zna da možeš biti najveća košarkaška zvijezda na planeti i heroj bijele Amerike ali si doma samo sin i znaju se tvoja prava i obaveze. Ono što Bird ne zna jest to da će prilikom lopatanja ozljediti svoja leđa i skratiti si karijeru za sigurno 5-6 sezona. Stigao je još osvojiti jedan naslov i biti MVP finala 1986. ali nakon toga karijera Velike Bijele Ptice je jedno veliko mučenje i ogromni bolovi sve do umirovljenja 1992. nakon samo 13 godina karijere. Prokleta Indiana tako uzima svoju prvu veliku sportsku žrtvu, ali Larry joj to nije zamjerio pa 1997. preuzima klupu Pacersa a 6 godina poslije postaje i prvi sportski operativac iste franšize. Kao trener vodio je sljedeću veliku košarkašku zvijezdu u Indiani, Reggieja Millera, a nakon njegovog umirovljenja na draftu bira onoga tko bi trebao biti Millerov nasljednik.

Danny Granger no stranger

Slika druga. Interijer: Bankers Life Fieldhouse, Indianapolis, Indiana. Datum je 26. veljače 2013. godine. Nova velika zvijezda Pacersa i države Indiane Danny Granger igra prvu domaću utakmicu nakon 55 utakmica pauze zbog ozljede lijevog koljena. Vratio se Granger na NBA parkete na gostovanju u Detroitu samo 3 dana prije. Igrač koji je najviše napredovao 2009., iste godine i NBA All-star. Prvi strijelac Pacersa i predvodnik neke nove momčadi koja počinje koračati stopama Reggieja Millera i kuca na vrata play-offa na Istoku. Dobio je Danny standing ovation publike, ali nije bio isti. Samo par dana kasnije opet će na dužu pauzu i pod nož, operacija na koljenu bila je nužna. Neće ga biti do Adventa iste godine, kada se opet vratio u istu dvoranu 20.12. na utakmici protiv Rocketsa. Opet je dobio isti standing ovation iste one publike, ali opet nije bio onaj stari. Odigrat će još 29 utakmica za Pacerse dok ga junak slike prve Larry Bird nije trejdao u Clipperse za Evana Turnera. Prva žrtva proklete Indiane trejda drugu žrtvu proklete Indiane, vrlo poetski. U Clippersima je odigrao Granger još 12 utakmica, probao nagodinu u Miamiu ali nije išlo i od 2015. ga više ne gledamo na NBA terenima. Prokleta Indiana uzela je svoju drugu žrtvu, ugasila se svježa mlada zvjezda. Ali za Pacerse nema zime, dok je Granger bolovao njegovu prazninu popunio je novi mladi terijer.

Rated R moment for PG-13

Slika treća. Interijer: dvorana u Las Vegasu. Prvi je kolovoza 2014. godine i USA reprezentacija se sprema za Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Kaznena američka ekspidicija podijelila se u dvije ekipe i krenula igrati trening utakmicu. Mlada zvijezda Pacersa, do tada već izabran za Igrača koji je naviše napredovao 2013., dvostruki All-star, član treće najbolje NBA petorke i stalni član najboljih obrambenih petorki, trči u obranu. Nova fokalna točka napada Indiane i predvodnik fajterske ekipe koja je upamćena kao zadnji ozbiljan pokret otpora nasuprot Zlim LeBronovim Heatom nije imala pojma da će mu taj pokušaj banane nad Jamesom Hardenom zauvijek promjeniti život. Doskočio je nezgodno, a sve dalje bile su scene horora. Pukla je lijeva potkoljenica pod kutem od 90 stupnjeva, u dvorani je nastao muk, ronile su se suze a utakmica je prekinuta. Prve prognoze bile su užasne, ali mladi Paul George zavjetovao se da će do kraja sezone 2014/15. zaigrati košarku. George, koji je popunio prazninu zvijezde u Indiani iza ozljedama ugašenog Grangera, zaista se i vratio te stigao odigrati zadnjih 6 utakmica za Pacerse na kraju sezone 2014/15. No, općenite posljedice bile su nepopravljive. George se ozljedio, Lance Stephenson je potrčao za dolarima u Hornetse, Evan Turner je potjeran, David West je otišao tražiti naslove drugdje a Roy Hibbert se slomio pod pritiskom i postao je predmet poruge u ligi gdje je do tad bio jedan od najpotetnijih madih obrambenih centara. Tako se raspala žilava, tvrda ekipa koja je odigrala neka od najpamtljivijih finala Istoka još od ere Jordana protv Bad Boysa. George je nekako postao onaj stari ali s nekim novim Pacersima uspio je dogurati tek dva puta do prve runde doigravanja dok 2017. nije na svoju inicijativu trejdan u Thunder. Treća žrtva proklete Indiane tako je, uz još jednu mladu zvijezdu, i jedna cjelokupna momčad koja je zaludila narod u najkošarkaškijoj državi Amerike. No, opet se Indiana ne brine jer u razmjeni za Georgea stiže novo lice ali i četvrta žrtva.

Vics quad tendon

Slika četvrta. Interijer: opet onaj isti Bankers Life Fieldhouse, utakmica Pacersa i Raptorsa 23. siječnja 2019. Treća zvijezda Pacersa u nizu koja je osvojila nagradu za Igrača koji je najviše napredovao i izabrana na All-star osjetila je bol u desnom koljenu. Victor Oladipo koji je bandu otpisanih u Indianapolisu vodio do doigravanja i iznenadio sve odvevši LeBronove Cavse u 7 utakmica doživio je sada puknuće tetive u desnom koljenu. Došao je u Indianu u trejdu za treću žrtvu Paula Georgea, postao nova zvijezda i četvrta žrtva proklete Indiane. Njegovu sudbinu još čekamo, ali točno 7 mjeseci nakon utakmice s Raptorsima Oladipo još nije odigrao NBA utakmicu a najnovije prognoze govore da ga do 2020. ni nećemo vidjeti. Još nemamo definitivni odgovor, ali izgleda da je prokleta država uzela svoj novi košarkaški plijen. Priča nas dalje vodi od košarke u novi sport, ali ostajemo u istoj državi.

Stick your neck out, Pey

Slika peta. 23. svibnja 2011. u nekoj bolnici u SAD, živuća legenda ima operaciju vrata. Peyton Manning, četverostruki NFL MVP koji je Indianapolis Coltse vodio do naslova u Superbowlu 2006 i još jednog nastupa u finalu 2009, sigurno tada nije znao da više za svoje Coltse neće zaigrati. Iako još aktivan igrač za mnoge najbolji quaterback ikada nakon operacije nije smio koristiti prostorije Coltsa za rehabilitaciju zbog NFL lockouta. Rehabilitaciju je tako odradio u Denveru ali se nije uspio dovesti na 100%, kod bacanja lopte je i dalje imao problema. Magnetska rezonanca pokazala je da je tada 35-godišnjem Manningu potrebna operacija na kralježnici. Za Coltse je stvar bila jasna: ništa ne garantira da će se franšizni QB ikada vratiti nakon takve dvije operacije u poznim igračkim godinama. Propustio je Manning cijelu sezonu 2011., a Coltsi su dobili prvi pick na draftu 2012. na koji stiže nova mlada QB zvijezda. Tako je Manning dobio otkaz u Coltsima, država Indiana je svojoj franšizi uzela žrtvu ali se Peyton nije dao te je svojoj novoj ekipi, Denver Broncosima, donio Superbowl 2015. čime se i umirovio. Za Coltse nema brige, u grad je stigao nasljednik, a prokleta Indiana vreba novu žrtvu.

Bad Luck

Slika šesta. Negdje u SAD-u, negdje u nekom kafiću. Večer 24. kolovoza 2019. skupina prijatelja održava draft za novu sezonu svoje NFL fantasy lige. Jedan mladić troši svoj visoki pick na quaterbacka Indianapolis Coltsa i vrlo je zadovoljan jer će mu zvijezda fantasy ekipe biti Andrew Luck. Dvije minute kasnije, šok i nevjerica. Cijeloj ekipi u kafiću Bleacher Report aplikacija na mobitelu šalje istu obavijest: Andrew Luck je objavio da ide u mirovinu! Prvi pick NFL drafta 2012. te projiciran kao nasljednik prošle Indianine žrtve, Peytona Manninga, opravdao je svoju reputaciju kao četverostruki Pro Bowl igrač te najbolji dodavač za touchdowne u ligi 2014. Zbog ozljede na ramenu propustio je cijelu sezonu 2017. ali se nagodinu vratio i odveo Coltse u playoff i poraz od Chiefsa i mladog Mahomesa. Usput je Luck stigao i pokupiti nagradu za Povratnika godine u NFL. Stvorila se u Coltsima nova potetna ekipa i neki su stručnjaci najaljivali i napad na naslov u predstojećoj sezoni 2019., Luck je trebao odvesti Coltse u prvi Superbowl nakon 2009. i prošle Indianine žrtve, Peytona Manninga. No, sinoć za vrijeme utakmice predsezone protiv Chicago Bearsa pukla je vijest da se Luck umirovljuje u 29. godini nakon samo 7 profesionalnih sezona. Kao razlog je naveo, pogađate, ozljede te teškoće oporavka koje su, kako kaže, oduzele užitak igranja i bavljenja sportom. Tako su se nade u novi naslov i uspješnu sezonu Coltsa rasplinule u jenu večer a prokleta Indiana uzima svoju najnoviju žrtvu.

Možda vam se sve ovo čini kao nategnuto, možda ne vjerujete u prokletstva. No, Amerikanci su i za manje znali proglašavati franšize uketima. Blazersi i njihovi centri, Red Soxi i prokletstvo Babea Rutha, tvornica tuge u Clevelandu. U nogometnoj Europi poznato je prokletstvo Benfice koja redom gubi europska finala. Dakle, uz gore priložene dokaze, nominiram saveznu državu Indianu kao prokletu za svoje sportske zvijezde!

Tarantino showdown

Tarantino,_Quentin_(Scream1).jpg

Novi film Quentina Tarantina je u kinima i dojmovi su duboko podijeljeni, bar u Hrvata. No, kako god Once Upon a Time… in Hollywood prošao i dalje iza Tarantina ostaje filmografija puna klasika i reputacija jednog od navećih holivudskih redatelja ikada. Uz Scorsesea i Nolana više-manje je jedini redatelj čiji novi filmovi imaju moć postati ogroman event u svijetu ogromnih franšiza, nastavaka, rebootova i remakeova. Kako sam kaže, planira napraviti 10 filmova i baciti se na druge interese a Once Upon a Time je deveti po njegovom načinu brojanja. Red je zato da bacim svoja dva centa na ostavštinu ovog genija i rangiram njegove uratke po totalno subjektivnom sudu.

Prije svega disclaimer: svaki od ovih filmova je apsolutni klasik koji svatko tko drži do sebe i smatra se fanom sedme umjetnosti jednostavno mora pogledati, deveti film na ovoj listi je opet bolji od 90% svega što možete naći na TV, torrentima, kinima i streamingu. Devet filmova, nula loših. Takav score vjerovatno nema niti jedan redatelj u povijesti filma.

9) Jackie Brown (1997)

jackiebrown-42-800x447.jpg

Počinjemo s trećim Tarantinovim filmom, i to pod navodnicima najnormalnijim. Jackie Brown je priča o srednjovječnoj stjuardesi koja dobiva šansu zaraditi nešto više od svoje uobičajene crkavice, naravno preko ilegalnih aktivnosti. U sve se umiješa policija, stvori se ljubavni trokut i imaš jedan dobar triler. Ubaci Quentina iza kamere, Samuel L. Jacksona ispred kamere i imaš Tarantinov film. Gluma je po običaju sjajna, priča dovoljno kvalitetna i zanimljiva da ti ni u jednom trenutku gledanja ovog filma nije dosadno. No, nedostaje onaj britak dijalog i scene gdje se napetost polako gradi dijalogom ili monologom dok ne dobiješ onaj nelagodan osjećaj u jajima jer znaš da nekad slijedi erupcija sve te tenzije i krvoproliće. Od svih Tarantinovih trademarkova to su oni najupečatljiviji zbog kojih su njegovi filmovi tako posebni, a baš to ovdje nedostaje i zato njega stavljam na deveto mjesto i dno ove liste. Svejedno, svakako pogledajte. Ako ništa, barem zbog hrpe glumačkog talenta koji se okupio na ovom setu. Uvijek u Tarantinovim filmovima jedna sporedna uloga ukrade cijeli film, a ovoga puta ta je čast pripala Robertu DeNiru kojemu je to možda i zadnja vrhunska uloga do dana današnjeg.

8) Hateful Eight (2015)

the-hateful-eight-extended-version.jpg

Produkcija ovog filma posebno je zanimljiva zbog skandala radi kojeg ovog filma skoro nije niti bilo. Naime, netko je ukrao prvi scenarij za H8 i objavio ga na internetu, a Tarantino je navodno toliko popizdio da je htio otkazati cijelu produkciju i preći na novi projekt. Ipak se zaključao u sobu i izbacio novu verziju koja je postala ovaj film. Radnja prati skupinu ljudi koja je zatvorena u jednoj kolibi na divljem zapadu usred olujne mećave. Vidi se tu utjecaj klasičnih vesterna na Tarantina, a situacija gdje je više ljudi zaključano na jednom mjestu kroz cijeli film neodoljivo podsjeća na 12 Angry Men, jedan od najboljih filmova ikada. Za poseban ugođaj vesterna brine se glazba živuće legende Ennia Morriconea, za što je i dobio Oscara. Tenziju opet Tarantino gradi kroz interakciju likova, a za to mu trebaju vrhunski glumci. Srećom, kad su ti stalni suradnici veličine kao Kurt Russell, Tim Roth, Samuel L. Jackson i Michael Madsen nabaviti vrhunske glumce nije problem. Problem dolazi kod trećeg čina kada zaplet i obrat Tarantino pokušava odraditi nelinearnom radnjom i tako prekida dotadašnji prirodni flow filma. Na kraju ostaje polugorak dojam da je radnja 2 sata išla presporo da bi se na kraju Tarantino zapetljao sam u sebe i šeprtljavo završio film. Ogromna šteta, jer su ideja, gluma, radnja te cjelokupni filing klaustrofobije i hladnoće nenadmašni. Ipak je zbog tenzije i misterije dosta zanimljiviji od Jackie Brown pa sjeda na osmo mjesto.

7) Django Unchained (2012)

21e6ff8ba2324948ba31a94cef66e517.jpg

Prvi Tarantinov pokušaj vesterna prošao je točno kako bi svi očekivali, odajući počast starim majstorima žanra a opet uvodeći nešto totalno svježe i suludo. Priča prati bivšeg roba Djanga koji uz pomoć svog mentora dr.Shultza, njemačkog zubara koji u Americi postaje lovac na ucjenjene glave, pokušava osloboditi svoju izgubljenu ženu. U Americi koja je i danas posebno osjetljiva na rasna pitanja čini se iznimno hrabro postaviti film u doba Građanskog rata i radnju centrirati oko problema ropstva i razisma, a kamoli tome pristupiti na komičan i ciničan način a opet poslati poruku o tome kako je taj dio povijesti grozan i neprihvatljiv. Na toj tankoj niti Tarantino pleše idealno i ni u jednom trenutku ne ide u sfere nekakve propagande ili uvredljivosti, a usput razvija i vrhunsku priču prepunu jedinstvenih likova. Glumački talent je po običaju vrhunski, uostalom Cristoph Waltz je za svoju ulogu dr.Shultza pokupio i Oscara za najbolju sporednu ulogu. Glazba je posebna priča, klasični Morriconeov vestern soundtrack Tarantino nadopunjuje svojim izborima, a posebno je genijalna implementacija trapa u vestern kod Rick Rossovih 100 Black Coffins. S druge strane, film je za možda pola sata predug, a u trenutku kad sa našim junacima stignemo u Candyland nekako se čini kao da film staje i počinje osobni show Leonarda DiCaprija koji prestaje tek tipičnim Tarantinovim krvoprolićem na kraju. Sve je ipak odrađeno puno suvislije i glađe u odnosu na H8, čak i kraj, pa Django ide za nijansu ispred, a scena s KKK je vjerovatno najsmješnijih 3 minute u povijesti filma.

6) Death Proof (2007)

Death-Proof

E kod ovoga ćemo se posvađat. Tarantinova polovica dvostrukog releasea Grindhouse koji je izbacio sa svojim najboljim prijateljem Robertom Rodriguezom je univerzalno prihvaćena kao Tarantinovo najslabije ostvarenje te na svim relevantnijim filmskim platformama ima najslabije ocjene. Na vašu sreću ili nesreću ovaj lancun ne pišu oni nego ja, a meni je ovaj film jebeno čudo. S odmakom od 12 godina i pogledom na Tarantinovu karijeru prije i poslije Death Proofa, ovaj film je kao prijelomna točka. Vjerovatno inzerviran što ga je kod Kill Billa studio nagovorio da ga podijeli u dva dijela i ne izbaci onakvog kakvog je htio, Tarantino kao da govori: “e jebite se, od sad radim filmove koje ja oću, kako ja oću i o čemu god ja oću jer sam ja QUENTIN JEBENI TARANTINO!” Kako drukčije protumačiti film u kojem se lik voza uokolo i svojim autom namjerno ubija žene. I to je to, druge radnje i zapleta nema. Čak i bez radnje ovaj film ima neodoljiv šarm kao posveta filmovima jurnjave iz sedamdesetih i osamdesetih, a Kurt Russell u glavnoj ulozi Stuntman Mikea pogađa točno u savršenu tromeđu zastrašujućeg, poremećenog i kul lika. Osobno mi je soundtrack iz Death Proofa najdraži fimski soundtrack ikad, a film je vrijedan gledanja samo zbog sekvence u krčmi gdje barmena glumi i sam Tarantino i koja klimaks dostiže u sceni plesa u krilu uz vjerovatno najbolji gazbeni broj iz cijele hrpe vrhunske glazbe u filmu. Ne dajte da vas IMDB zavara, ovog morate pogledat!

5) Once Upon a Time… in Hollywood (2019)

once-upon-a-time-in-hollywood.jpg

Na peto mjesto, opet totalno subjektivno, sjeda najnoviji Tarantinov uradak. Bez spojlanja ičeg konkretnog, ovaj film je od svih dosadašnjih Tarantinovih postignuća nekako najsličniji Death Proofu. Ne po suludosti i groteski nego po tome što je film bez neke radnje te je čista posveta i nešto što bi samo Tarantino uspio izvesti. Ovaj put Tarantino se sjeća Hollywooda kakvog pamti s kraja šezdesetih, i to njegove romantične verzije jer je Tarantino šezdesetih bio dijete i takav mu ostaje. Priča o dva ostarjela glumca upakirana je u stvaran povijesni kontekst ubojstava obitelji Manson gdje je stradala mlada glumica Sharon Tate koju u ovom filmu glumi Margot Robbie. Taj povijesni kontekst, kao i u Gadovima, Tarantino malo izmjeni i to je sve što ću o tom dijelu filma reći. Film se ipak uglavnom sastoji od niza scena iz života dva glumca kroz tri-četiri dana njihovih života i prepun je isječaka iz starih filmova i serija kakve je mali Quentin gledao na TV te kadrova vožnje po Los Angelesu u to vrijeme kakvog ga je mali Quentin doživio. I sve je to divno i krasno ali ništa baš posebno. Ono što je baš posebno i što smješta ovaj film toliko visoko gore je zrelost koju poslovični kontrol frik i perfekcionist Tarantino pokazuje. Fokus više nije na napetosti i genijalnim dijalozima iako ih i dalje ima već Tarantino dopušta Bradu Pittu i DiCapriju da iznesu kompletan film na svojim plećima pokazujući svu svoju glumačku genijalnost i usput mameći pokoji uzdah žena u publici (za muškarce se pobrinula Margot). U isto vrijeme Tarantino uspijeva biti suptilan dok doslovno flexa na cijelu industriju jer niti bi ijedan studio ikom drugom dopustio da napravi ovakav film, niti bi itko drugi za ovakav film dobio dvije najveće filmske zvijezde današnjice niti bi ovako nešto s bilo kim drugim osim ove trojice iti malo gledljivo, a Tarantino je sve to uspio. Brad Pitt krade film i ovo mu je vjerovatno uloga života, ali mene osobno najviše veseli Al Pacino. Nevjerovatna je radost vidjeti svog najdražeg glumca u napokon dobrom filmu pa makar i na 10 minuta. Da je bio koji minut više možda bi sjela i nominacija za Oscara ali bit će valjda prilike, zato i čekamo Irishmana.

4) Reservoir Dogs (1992)

5thingsaboutreservoirdogsfactstrivia20thanniversary.jpg

Prvi Tarantinov film vjerovatno ulazi u red najboljih debija u povijesti Hollywooda. Reservoir Dogsi su naprosto genijalan komad kinematografije i tu se što drugo nema reći. Za one koji se žale da ne postoji film bez ljubavne priče, da svi filmovi završavaju dosadno sretno, pogledajte ovo i oduševit ćete se. Premisa je jako jednostavna, grupa kriminalaca koji ne poznaju jedni druge idu obaviti posao i sve pođe po krivu. Uvodna scena s razgovorom o Madonni i opravdanosti manče te odma opizdi o glavi i omađija a ostatak filma te ne pušta. Scenarij je savršen, neprobojan a kemija kakvu razvijaju Tim Roth i Harvey Keitel je milina za gledati. Mogao bi o ovom filmu, glumcima, dijalozima, glazbi, likovima i svemu pisat lancun jer svaka scena je klasik kojeg se sjetiš dok šetaš gradom pa onda nastaviš šetat s debilnim sjetnim osmjehom na licu, ali neću jer to naprosto morate vidjeti sami. Ako još niste pogledajte ovo remek djelo odmah jer ovo je tada anonimni Tarantino na vrhuncu snaga, Tim Roth u ulozi slojevitoj ko kapula a Michael Madsen i pjesma Stuck in the middle with you vam nikad više neće biti isti.

3) Kill Bill (2003/04)

Random-Captions-Vol-2-kill-bill-30693106-1600-900

Tarantinova posveta samurajskim i kung-fu filmovima vjerovatno je njegov najambiciozniji pothvat ikad. Ovo se ni ne može nazvat filmom jer je toliko ogroman event s toliko različitih elemenata i ljudi u njemu da je možda i bolje što je Miramax uspio nagovoriti Tarantina da ga razbije u dva dijela. Ljudski mozak teško može podnijeti toliko ludila, krvi i akcije u sveukupno 5 sati u komadu gdje film(ovi) nijednom ne zastanu da uvate zraka, a na mene je ostavio neizbrisiv trag jer sam ga gledao (prvi dio) u kinu s, pazite, 6 godina. Pa opet, svi smo hrlili gledati Endgame i izašli smo oduševljeni pa išli još koji put pa valjda i možemo podnijeti toliku gužvu i kaos na jednom filmskom platnu. Radnja je tipična priča o osveti gdje Beatrix Kiddo traži svog bivšeg šefa Billa koji ju je trudnu pokušao ubiti i skoro uspio. Na putu do Billa treba proći kroz niz prepreka te bivših suradnika i sve skupa djeluje kao da gledaš kako netko prelazi levele u Super Mariu. Sve je totalno zadovoljavajuće, a u filmu ima taman dovoljno šarma i britkih razgovora da maskiraju hektolitre krvi i učine ovo iskustvo podnošljivo širokim masama. Glumaca je opet toliko da ih se ni ne isplati nabrajati, a ovaj put najbolja uloga je ona glavna gdje Uma Thurman dokazuje da se s Tarantinom jednostavno kuži. Soundtrack je svoja priča, glavnu temu ste vjerovatno čuli na 200 različitih mjesta a da niste ni znali da je to tema iz Kill Billa, za Nancy Sinatru do ovog filma niste čuli sigurno 30 godina a outro i creditsi s Malaguenom Salerosom je savršen pečat na ovo remek djelo pretjerivanja i ludila nanajbolji način. Jedva čekamo najavljeni Tarantinov cut gdje će spojiti oba filma u cjelovito iskustvo kakvo je i sam zamislio kad ga je pisao.

Disclaimer 2: Ja se između prva dva filma jednostavno ne mogu odlučiti koji je 1 a koji 2, ali svi znate koji su to pa da ne duljimo, oba zajedno sjede na pijedestalu filmske povijesti:

1a) Pulp Fiction (1994)

Pulp-Fiction-Gradient.jpg

Tarantinov drugi film, najpoznatiji njegov film, kritički najslavljeniji i nezaobilazan dio svake rasprave o najboljim filmovima ikad te dio skoro svačije All-time TOP 10 liste. Pulp Fiction je u ovih 25 godina postao više od filma, nadrastao je i Tarantina i Hollywood i postao dio opće kulture. Djeca danas znaju što je Misirlou, svatko zna kako se i zašto u Europi naziva Quater pounder with cheese, Ezekiel 25:17 je jedini citat iz Biblije koji svatko zna na pamet pa makar bio i lažan. BMF takujini se masovno prodaju po internetima, u maškare se ide u odijelima i s plastičnim pištoljima. Od Pulp Fictiona se prave memesi i gifovi, da nije tog filma danas se nitko ne bi sjećao John Travolte. CD sa soundtrackom iz Pulp Fictiona neprestano se vrtio u našem obiteljskom autu, sve sam pjesme znao napamet kao dijete prije nego sam film i pogledao. Uz sve te pohvale, nagrade i reference, Pulp Fiction je vlasnik još jednog rekorda kojeg Tarantino nije ni svjestan, a to je rekord za najgluplji prijevod naslova filma na hrvatski jezik: Pakleni Šund. I svi sve znamo o Šundu i gledali smo ga na desetke puta, a nitko od nas ne zna prepričat radnju. Jer iste ni nema, bar ne kohezivne a to ne sprječava film da svakoga iznova oduševi. Sve djeluje kao hrpa skečeva koje je Tarantino kroz godine pisao i na kraju skupio pa nekim likovima povezao u neponovljivu nakupinu koja se desi jednom u povijesti. I opet se svi divimo dijalozima, urnebesnoj pretjeranosti u svemu, i… glumi. Travolta, Jackson, Thurman, Willis, WALKEN!!!, Keitel (o Bože, Keitel!), Roth, QT osobno uz ulogu života Vinga Rhamesa čine Pulp Fiction nečim što će ostati za vjeke vjekova i jedan od vrhunaca pop kulture naše generacije. Objašnjavati nekome što točno Pulp Fiction izdvaja od ostalih smrtnika i njihovih uradaka je ekvivalent pokušavanja naučiti sikiru plivati. To se mora vidjeti na svoje oči jer kad gledaš znaš da svjedočiš nečem posebnom i da je to to.

1) Inglorious Basterds (2009)

basterds.jpg

I šečer na kraju, film koji kad bi ga nekome išli prepričat taj bi mislio da se drogirate. Kvalitetom po meni ravan Pulp Fictionu, ono što ih odvaja jest činjenica da se Gadovi mogu pogledati više puta i u svakoj prilici, dok za Fiction baš moraš biti u tom nekom posebnom raspoloženju. Tarantino je u Gadovima svijetu otkrio Cristopha Waltza, a 2009. smo svi konačno shvatili da Brad Pitt nije samo holivudski ljepotan već jedan od najvećih glumaca modernog doba. Radnja smještena u Drugi svjetski rat u okupiranoj Francuskoj pleše po istom onom rubu škakljivosti kao i Django, samo što ovdje Tarantino zadovoljštinu daje Židovima mjesto crncima. Povijesni kontekst daje Tarantinu okruženje rata u kojem je sve moguće i tako mu omogućava da ispolji svu svoju ekstravaganciju koju je držao u sebi. Što se dijaloga tiče, ovo je Tarantinov najjači scenarij. Što se napetosti tiče, prva scena u filmu je školski primjer polaganog građenja i napumpavanja osjećaja nelagode. Waltz je sa svojim poručnikom Landom uspio ono što mnogi traže ali nikad ne nađu kod negativaca, onu perfektnu među zastrašivosti i šarma. Ovo je i Tarantinov najsmješniji film, doslovno u svakoj sceni možeš plakati od smjeha što je dosta ironično za tešku tematiku i to je još jedan dokaz Tarantinove genijalnosti. Treći čin u kojem sve dolazi na naplatu a Tarantino mijenja povijest je 45 minuta u kojima možete samo zjapiti u ekran otvorenih usta ili plačući od smijeha urlati “KOJI JE SAD OVO KURAC?!?!?” a da vas nitko ne gleda čudno jer svi imaju taj isti osjećaj u grudima. To vam je moć Quentina Tarantina, modernog Hitchcocka i zadnje poveznice milenijalaca sa zlatnim dobom Hollywooda.

=> eto, gotov sam sa svojim prskanjem fanboyinga prema svom osobnom junaku, bar za sad. Jer dalje nam slijedi honorable mentions specijal o Tarantinu, a to su filmovi koji se ne smatraju isključivo njegovima ali je u njima imao više ili manje utjecaja. Čitajte i primajte ove sugestije, pokazujte ove filmove curama, dečkima i djeci (ne premaloj).

Novi Brajo(n)

67975371_727831374295479_202022114708946944_n

Treći (ipak drugi) Amerikanac u Zadru, treće preletavanje po karijeri i brojkama. Ovaj tekst ionako kasni 5-6 dana zbog razno raznih razloga pa nema smisla duljiti i davati neke uvode. Dakle, Bryon Allen rođen je u Largu u SAD-u prvog svibnja 1992. Visok od 190 do 193cm ovisi gdje čitate, pozicija PG ili SG ovisi gdje čitate. Kilaža kao i u svakog zdravog mužjaka varira, uglavnom je negdje oko 90kg.

COLLEGE

Allen je 4 godine pohađao izvjesni George Mason koledž, od 2010 do 2014. U prošlom tekstu o Jamesu Farru bilo je riječi o divizijama i SOS rejtingu, pa ako vam treba objašnjenje toga možete skočiti na par trenutaka tamo pa se vratiti. Tri je godine igrao u CAA konferenciji uz SOS rating od najnižeg -1.67 do najvišeg 1.37 dok je na Allenovoj četvrtoj godini George Mason promoviran u A-10 konferenciju već spomenutu kod Farra, uz SOS od 4.58. Dakle, nije baš da su se ubili od neke elitne konkurencije kroz te četiri godine. Na prvoj godini, kako je i običaj za freshmene, nije se Bron naigrao pa u 27 utakmica nije startao nijednom a stigao je skupiti 37 poena i 157 minuta kroz cijelu sezonu. U drugoj sezoni već raste minutaža i ovlasti, 31 start u 33 utakmice svjedoci su tome. Postiže Allen 7.5 poena uz skoro 4 asista po utakmici ali uz očajnu tricu od 16%. Od napredne statistike vrijedi izdvojiti to da je imao NETRTG od -7.4, uglavnom ga ruši očajan ORTG od samo 91.0, ali je po defanzivnim win sharesima bio treći u ekipi s 1.4. Znači, i on veću vrijednost u svojoj drugoj godini donosi na obrambenoj strani parketa. Treća godina je što se tiče bazičnih brojki više ili manje slična drugoj, ali uz jednu bitnu razliku. Tricu sa 16% podiže na 33%, dvicu s 47 na 49 i odmah mu raste efikasnost, ORTG i ofanzivni win sharesi uz slične, ali za nijansu slabije obrambene brojke. Sve se to ogleda na sada pozitivnom NETRTG-u i većim ukupnim win sharesima. Dakle, drugu godinu zaredom možemo pričati o obrambenoj stabilnosti ali sada uz to u paketu dolazi i napadački pristojan učinak. Sve je to samo uvod u mini eksploziju na Allenovoj zadnjoj college godini. Kako je već rečeno, te sezone George Mason dolazi u A-10 konferenciju, a u jačoj konkurenciji Allen napadački značajno napreduje. Minutaža mu skače na 32 minute po utakmici, poeni na 15.4 po utakmici, trica na prihvatljivih 40% a FG% pada za samo 1.5% uz skoro duplo veći volumen. ORTG mu ide u nebo 113.6, ali obrambene brojke su slabije. DRTG skače na čak 108.8 poena na 100 posjeda, a defanzivni win sharesi padaju na tek 0.9. Zbog napretka u napadu ukupni win sharesi ostaju na lanjskih 3.2. Padaju i brojke u asistencijama, s 3 na 4, što indicira da ga je trener počeo drukčije koristiti. Više postaje volume scorer a manje combo bek. Nakon 4 godine sveučilišta vrijeme je za odlazak u Europu.

allen_college

POLJSKA

Prva europska stanica našeg Bryona je sezone 2014/15 u Poljskoj, u ekipi Wikana Lublina. Startao je u svih 30 utakmica postižući 19.2 poena u 30 minuta po utakmici uz po 4 skoka i asista. Šuterski postotci solidni i ništa više, dvica 50% uz nešto manje od 10 pokušaja po utakmici, trica 33% na oko 3 potegnute po partiji. U ekipi koja je u tih 30 utakmica iala omjer 9-21 ima solidan +/-o -6.6 i dobru valorizaciju 14.8. Nije neka spektakularna sezona, ali za prvu sezonu u solidnoj čvrstoj europskoj ligi nije ni loše. Nakon Poljske odlazi u drugu talijansku ligu, a prvoligaškoj košarci se vraća u sezoni 2016/17 u Češkoj.

ČEŠKA

Mora da je Allen osobito impresionirao u drugom talijanskom razredu kad je privukao interes Nymburka. Poslovično najjača češka ekipa, čest sudionik europskih natjecanja i bivši član ABA lige očito je baš u Allenu vidio rješenje za ulogu strijelca. Sveukupno je u 3 dijela češke lige imao 14 poena i po 3 skoka i asista uz 15.5 valorizaciju. U playoffu je u 11 utakmica zabijao 13.5 poena uz dvicu od 50% i tricu od 32% te dosta slabije partije u finalu lige protiv Armex Dečina. Opet čisto solidna sezona, no kao europski dokazan skorer dovoljno za skok u dosta jaču njemačku ligu.

allen_nymburk.ukallen_nymburk_playoff

NJEMAČKA + TURSKA

Prvi dio 2017/18 sezone Allen provodi u Njemačkoj, točnije u Oldenburgu. U 11 utakmica ostvaruje odličnih 16.3 poena, 4.5 skokova i 4.2 asista uz sjajnih 53% šuta za dva i 37% za tricu. U FIBA-inoj Ligi prvaka bilježi još bolje brojke s 17.3 poena, 58% dvice i čak 43% trice. Znakovito, posebno dobru utakmicu je odigrao protiv Pinar Karsyake s 21 poenom, 6 skokova i 4 asista. Očito mu je to bilo dovoljno da dobije novu i bogatiju ponudu u Turskoj. Tamo igra također 11 utakmica uz pauzu vrijednu pažnje od 3 i pol mjeseca između Nove godine i 17.3. zbog loma stopala. Dobro je u Turskoj krenuo s 13 i 14 poena, ali u drugoj utakmici protiv Sakaryje dogodila se ozljeda koja ga je izbacila iz troja na duže vrijeme. Te sezone nije se vratio u onu formu iz Oldenburga te je jedinu utakmicu s dvoznamenkastim učinkom poena imao u utakmici koja je otišla u produžetak. odigrao je i dvije utakmice u četvrtfinalu Lige prvaka ali se u porazima svog Pinara nije proslavio. Brojke iz drugog dijela sezone su porazne te tko odlazi iz Karsyake i vraća se u Italiju, ovaj put u Seriu A.

Umjesto još jedne doze suhoparnih statistika, evo malo highlightova iz Lige prvaka da vidimo kako taj momak djeluje na terenu kad je u top formi.

ITALIJA

Sezonu 2018/19 počinje u Bresciji, a završava u Reggio Emiliji. Obje momčadi iz sredine tablice, dapače, završili su jedno do drugog na 12. i 13. mjestu u košarkaškoj Seriji A. U prvom dijelu je uz Seriju A igrao i Eurocup, drugo najjače klupsko natjecanje u Europi. Njegova Brescia se nije baš proslavila, a Allen u Eurocupu postiže 14 poena uz oko 2 skoka i asista. postotci šuta su solidni, preko 50% za dvicu i 30% za tricu. Na pola sezona odlazi iz Brescie u Emiliu i nastavlja natjecanje samo u Seriji A. Na kraju sezone je akumulativno u obje ekipe bilježio 11.8 poena uz 2.6 asista i 3 skoka sa 20 startova u 26 utakmica, čisto solidno u dobroj talijanskoj ligi. Evo opet umjesto tablica malo Youtubea.

ZAKLJUČAK

Dovodi nas njegova karijera do Zadra. Čovjek je bez sumnje provjerena europska kvaliteta i dokazao se u niz nacionalnih prvenstava i europskih kupova. Koledž karijera govori da je solidan obrambni igrač, a napadačka kvaliteta nije ni upitna. Ali, postoje par velikih ALI. Naime, ovaj potpis mi se osobno ni malo ne sviđa, pogotovo kad ga stavimo u kontekst. Allen je naprasno potpisan i predstavljen poglavito kao zamjena za odbjeglog Wrotena. Tu dolazimo do prvog problema jer Allen i Wroten nemaju veze jedan s drugim po igračkim karakteristikama, Wroten je pravi play a Allen je ipak strijelac i koš-igrač. Poznavajući Nazorov stil te način na koji je dočekan i predstavljen, za očekivati je da će se Allena koristiti na jedinici što on to ipak nije ni u kojem slučaju. Kako to izgleda kad se izrazitom strijelcu i potrošaču da lopta u ruke vidjeli smo nedavno s Mariom Littlom. Bryon bi najbolje trebao funkcionirati kao ono što je, bek šuter u paru s dobrim playmakerom. Zadarske opcije na playu za sad su karlo Uljarević, i (izgleda) Martin Junaković, oboje dobri strijelci ali i neporvejerene kvalitete za ABA ligu. Izgleda da će se silom prilika Allen koristiti kao udarna jedinica a to nije niti najbolja uloga za njega, niti dovoljno dobro organizacijsko rješenje za jednu stabilnu abaligašku ekipu. Drugi minus se lako vidi iz Allenove karijere. Čovjek je ptica selica, izgleda da je tipični američki plaćenik. Već se Brane Longin opekao na Amerikancima koji osjete miris dolara negdje drugdje, najsvježiji je Wrotenov fijasko. Treba biti oprezan i realan te očekivati turbulencije s Allenom ako se pokaže da iskače kvalitetom iz ove ekipe, sigurno će dobiti neku deblju ponudu i nemojte očekivati da će ostati tu zbog liganja, žena, ljubavi prema Zadru i Tornada. Na papiru i u vakuumu sjajan potpis, kad se u obzir uzmu okolnosti ipak ima nekih upitnika za koje se svi nadamo da će ispasti neosnovane sumnje. Živi bili pa vidili.

 

*čitajmo se i dalje, slijedi nekakav prelet preko ostalih, domaćih zadarskih pojačanja i dvije drugačije poslastice: jedna filmska i jedna glazbena!

 

Novi Farrovi

farr_twitt

Dok se čekaju vijesti o tome što će na kraju biti s prvim ovogodišnjim američkim pojačanjem u redovima KK Zadar, Tonyem Wrotenom, sinoć u 8 sati sletjelo je novo. Izvjesni James Farr, 208cm visok igrač koji se vodi kao krilni centar ili centar (Zadar ga je prestavio kao centra, valjda zbog ovih 110 i kusur kila na svojih 208cm) novi je razgrtač pod obručima ABA lige pa je red da se napravi portfolio o njemu. Možda i on sutra dobije podebljanu ponudu negdje drugdje pa se valja požuriti, al bolje da izgori selo nego običaji. Farr je barem na društvenim mrežama potvrdio potpis pa valjda za njega nema straha.

College karijera

Kao freshman u sezoni 2012/13 nije se Farr previše naigrao na svom Xavieru. U samo 13 susreta stigao je uputiti 18 šuteva i zabiti 16 koševa u nižoj A-10 konferenciji. Sveučilišta u Americi je toliko da je nemoguće sve svrstati u jednu ligu pa NCAA sveučilišta svrstava po snazi i renomeu u različite divizije iz konferencije iz kojih se ulazi u turnir na jednu pobjedu u tzv. March madnessu. Već sljedeće sezone Xavier igra u puno jačoj Big East konferenciji, a za mjerenje jačine protivnika postoji zasebna kategorija statistike nazvana SOS (strength of schedule) koja označava koliko je raspored dane ekipe te sezone bio zahtjevan. 2012 u A-10 taj SOS indeks je iznosio 4.96 za raspored Xaviera, a sljedeće sezone u Big East penje se na 8.13. Bilo kako bilo, Farru na drugoj godini u jačoj konkurenciji rastu minute i sve brojke, ali napadački se ne iskazuje nešto previše. S 3.6 šuteva po utakmici u 12 minuta za 4 koša govori da nam James ulazeći s klupe nije imao neku ulogu velikog potrošača. Odigrao je te 2013/14 34 utakmice uz samo jedan start. Usprkos skromnoj minutaži i bazičnim brojkama, statistike skalirane na 100 posjeda ga stavljaju na pijedestal korisnosti. Od igrača koji su odigrali više od 10 minuta u prosjeku Farr ima najbolji ORTG s 118.6 i najbolji DRTG s 97 poena na 100 posjeda. Znači, s Farrom na parketu Xavier je te sezone ostvarivao pozitivnu razliku od čak 21.7 poen na 100 posjeda!

Sezona 2014/15 iskače iz svega kao anomalija. Farr igra 37 utakmica uz čak 26 startova u mnogo težem rasporedu sa SOS od 9.48, minutaža mu se s 12 penje na 15 minuta po susretu, ali doslovno sve brojke osim skokova padaju ili ostaju iste. Nema napretka u ukradenim loptama ni blokadama, šuterski postotci su blago rečeno očajni (pogotovo trica) te zbog toga pate i poeni, a ORTG mu je katastrofalnih 92. Pa kako onda takav igrač cijelu sezonu starta i igra? Odgovor opet nalazimo u naprednim statistikama i to obrambenim. Čovjek s 94.6 ima daleko najbolji DRTG u ekipi koja je tu prosječno na debelo preko 100 poena na 100 posjeda, a Farr je jedan od tek trojice igrača s kojima je Xavier primao manje od 100 poena na 100 posjeda. Po Defensive win sharesima, kategoriji koja određuje koliko je pobjeda igrač svojom obranom donio ekipi, Farr je četvrti igrač ekipe s 1.2 dok je najbolji u Xavieru imao tek neznatno viših 1.5. U defanzivnom +/- rejtingu Farr dijeli prvo mjesto u ekipi s +4.5. Dakle, Farr je te sezone defanzivno bio toliko dominantan da su mu se cijelu sezonu tolerirale očajne napadačke brojke i utjecaj samo na račun onog što je donosio na drugom kraju parketa.

U svojoj zadnjoj sveučilišnoj sezoni Farr seli natrag na klupu, ali mu raste minutaža i sve napadačke brojke. Također iz pozicije startne četvorke seli na back up centra i to je prvi znak o tome koja mu od visokih pozicija više paše. Prošlih sezona je pucao više od jedne trice po utakmici, sada gotovo nijednu. Zato mu skokovi po utakmici rastu na skoro 8, blokade i ukradene rastu tek neznatno ali poene diže s dosadašnjih oko 4 po utakmici na sada više od 10. Puno je korisniji u napadu pa predvodi ekipu s ORTG od 117.5 a obrana je već poslovično na elitnoj razini s DRTG od 91.9, DWS od 1.7 i DEF +/- od +4.9. Dakle, seljenjem s četvorke na peticu, s perimetra u reket i iz startne petorke na klupu Farr sazrijeva napadački, dobiva veće ovlasti protiv drugih postava i postaje kompletan vođa ekipe. Na draftu 2016. kao undersized mesnati centar nije izabran u ligu koja ljubi atletične dugonje pa je vrijeme za odlazak preko bare.

farrNCAA

Evo i sažetka njegove utakmice iz 2016. na NCAA turniru gdje se vidi njegov obrambeni i napadački arsenal, suprotno od amaterski složenih europskih highlightova gdje mu pokazuju samo tricu.

Europska košarka

Prvo europsko iskustvo našeg Farra dolazi u Mađarskoj, u izvjesnoj Albi Fehervar. Odmah prve sezone osvaja prvenstvo Mađarske i stvaraju se pobjedničke navike u Europi. U 12 utakmica nije startao nijednom, ali igra 19 minuta po susretu za 9 poena i 4.7 skokova uz valorizaciju 10.9. Zašto samo 12 utakmica pitate? Pojma nemam i nemam ideje kako išta na tom jeziku naći i pročitati od ozljeda ili suspenzija. Nakon razbijanja glave u naporima da na mađarskim stranicama nađem ikakve brojke i iste pročitam, upalio sam google translate i krenuo s prevođenjem i nabadanjem po webu mađarskog košarkaškog saveza. Prijevod mi je otkrio nešto interesantno: vrijedni mađarski statističari dijele šut iz igre na onaj pod košem, s poludistance i tricu, a i sve statistike skaliraju na 40 minuta čisto za kontekst. Ko bi reka da su za europske pojmove vođenja brojki baš Mađari avangarda. Uglavnom, Farr u Albi očito seli na back up četvorku i svoju napadačku igru ravnomjerno raspoređuje pa mu 8.6 šuteva po utakmici idu na 3.1 pod košem i po 2.7 na poludistancu i tricu. Trica od 31% na 2.7 pokušaja i nije neka sreća ali ajde, napredak u odnosu na Ameriku. Nakon jedne sezone u Mađarskoj Farr odlazi u francuski Chalon, a tamo bježimo i mi jer nikom nije u interesu dobit moždani udar od čitanja mađarskog.

farr_mađ.PNG

U Francuskoj uz igranje domaće lige okušao se Farr i u FIBA-inoj Ligi prvaka i od tuda onaj video na Youtubeu gdje čovjek samo rešeta. Nije ni francuski jezik neka sreća ali bar ima romanske korijene pa se nešto iz korijena riječi da prevesti. Ulazeći s klupe u domaćoj ligi ostvaruje 6 poena i 4 skoka za 15 minuta za Chalon. U 28 utakmica regularnog dijela startao je samo 8 puta, a u playoffu odigrao je samo jednu utakmicu gdje je više-manje ispoštovao prosjeke i zabio 6 poena uz 2 skoka za 14 minuta. U domaćoj ligi tricu gađa 23%. Toliko o Youtube mixovima. U Ligi prvaka pak daje malo bolje brojke,  za 17 minuta postiže 7.4 poena uz 4 skoka i tricu od 40% za 2 pokušaja po utakmici. Ekipa je ostvarila omjer 6-8a Farr ima prosječni +/- index od -4.1 poen i valorizaciju od 8.8. U Chalonu opet igra četvorku pa ima manje od blokade i ukradene lopte po utakmici. U jednoj jakoj ligi i dobrom eurospkom natjecanju odigrao je sezonu koja, onako, nit smrdi nit miriše pa nakon jedne sezone odlazi u jaču njemačku ligu, ali njen donji dom.

farr_bclfarr_franc

U donjem domu košakaške Bundeslige Farr nalazi startnu poziciju po prvi put u Europi. Njegov MBC, tek promoviran u prvi razred njemačke košarke, sezonu završava na 15. mjestu od 18 klubova te izbjegava ispadanje što je valjda relativno uspješna sezona za novake u elitnom razredu. Tu se Farr vodi kao PF ali s obzirom da je od 28 utakmica startao u 24, a centar s najviše startova je imao samo 7, možemo zaključiti da je Farr igrao ulogu prve petice. Za 22 i pol minute po susretu uzima 9 šuteva po utakmici, od toga malo manje od 2 trice uz 33% uspješnosti. S 10.5 poena je peti strijelac ekipe, dodaje 5.2 skoka po utakmici a po prvi put u karijeri asistencije diže na preko jedne po utakmici. U obrani dijeli jednu blokadu po utakmici i krade skoro jednu loptu. U ekipi koja je skoro na dnu lige Farr ima jako dobar +/- indeks od -0.7 poen što je sjajno kad se zna da je igrao u luzerskoj ekipi. Po tom kriteriju utjecaja je treći igrač ekipe, drugi ako ne brojimo Amerikanca Warrena koji je odigrao samo 13 utakmica. S obzirom da mu napadački brojevi opet nisu elitni, može se zaključiti da mu i u Europi forte ostaje obrana.

farr_ger.PNG

Filipini

Kraj sezone 2018/19 dočekao je na Filipinima kao pojačanje Magnolia Hotshotsa za drugi dio sezone nazvan Komesarov kup. Zanimljivo je da za taj drugi dio sezone filipinski klubovi smiju dovoditi strance, ali je ograničenje visine američkih 6 foot 10″, što je taman Farrova visina. Pretočeno u metre, igrač maksimalno smije biti visok oko 2 m i 10 cm. U 9 utakmica na Filipinima Farr se, očito kao centar, napadački razgoropadio pa postiže 22 poena uz urnebesnih 18 skokova među filipinskim liliputancima ili ako oćete, filiputancima. Kao div među djecom zabija 9 šuteva od 20 upućenih po utakmici od čega dva šuta otpadaju na tricu a pogađa ih sa smiješnih 12%. Očito je i sam shvatio da mu je pametnije razgrtati ekipu pod košem. Wikipedia kaže da je član Hotshotsa i nama poznato ime Romea Travisa, a jesu li se tamo Farr i Romeo sreli i popričali o Zadru nismo uspjeli saznati. S obzirom da na Twitteru jedan drugom dijele statuse, valjda su si dobri pa je možda i Romeo bacio koju lijepu riječ o ovom našem kutku Mediterana.

farr_filip.PNG

Zaključak

Farr po svemu djeluje kao pravi profesionalac i vođa na parketu. Vodit će se žustra rasprava između košarkaških konzervativaca i progresivaca o tome može li s 208 cm igrati centra u ABA ligi, ali nekako po brojkama djeluje da se on sam najbolje snalazi u roli centra i to s klupe gdje može terorizirati i razgrtati druge postave. U napadu nije crna rupa, a u obrani djeluje kao stvarno elitna napast i to ne zbog blokada, nego zbog utjecaja koji se u golim brojkama ne vidi. To moraju biti postavljanje, strana pomoći, rotacije te 1 na 1 obrana. U napadu je vrlo mesnat i čvrst te je sposoban razgrtati fizički inferiornije igrače, ako ga čuva netko viši i jači može se izvući na šut gdje mu ljevica nije elitna, ali zna pogoditi. Teško je znati čeka li ga u Zadru startna rola, sve će ovisiti o Žoriću. Ostane li Žora, vjerovatno će Farr trošiti svojih 20-25 minuta kao obrambeni specijalac za dobrodošlu promjenu ritma od profinjenog napadača Žorića. Njegove obrambene kvalitete sigurno će biti plus u tekici trenera Nazora koji je sa Sobinom pokazao da zna izvući najbolje iz undersized centra. Osobno ga u ekipi koja na četvorci već ima Ivanova i Vukovića, a moguće i Dašića ne vidim na krilnom centru već isključivo na petici ali vrijeme će sve pokazati. Po svemu sudeći, Farr mi trebao biti pravo pojačanje za ovu momčad Zadra. Ako ostane do prve utakmice sezone.

Wroten in numbers

67556899_2323087044426387_4877240715307909120_n.jpg

Sinoć nakon ponoći kao poklon za Dan pobjede KK Zadar nam je bacio bombu. Tony Wroten novi je playmaker Zadra! Igrač s NBA pedigreom, s 26 godina u vremenu u kojem igrači dostižu peak i sa zadnjim angažmanom u jakoj baltičkoj VTB ligi zvuči kao premija za ovakav Zadar. Pa ipak, poučeni nedavnim iskustvom s Big Babyem i onim davnijima tipa Malik Dixon ili Scoop Jardine trebalo bi malo dublje zaroniti u dosadašnju profesionalnu karijeru i brojke najnovije akvizicije da vidimo dovodi li Brane Longin kapitalca ili još jednog nespremnog mačka u vreći.

NBA karijera

Biran je 25. pickom prve runde na draftu 2012. i dolazi u Memphis Grizzliese. Banda iz Memphisa je tada bila na vrhuncu svoje grit n grind ere predvođena španerima i fakerima poput Mikea Conleya, Tonyja Allena, Marca Gasola, Rudyja Gaya i nasilnika Zacha Randolpha, popularnog Z-Boa. Ovdje je bitan kontekst u koji Wroten dolazi, jer su Grizzliesi tada bili poznati kao tvrda borbena ekipa s naglaskom na obranu krvavih koljena (te sezone druga obrana lige s DRTG od 99.1 primljeni poen na 100 posjeda) uz spor i siromašan napad. To što su tada potrošili pick prve runde na Wrotena znači da su u njemu prepoznali dodatnu napadačku kvalitetu na bekovima uz bar nekakvu obrambenu vrijednost što je prvi plus u mojoj crnoj tekici pošto se američki bekovi često u Europi znaju šlepati u obrani a divljati u napadu. Tadašnji sustav Grizzliesa sigurno ne bi ukazao povjerenje takvom liku. Uglavnom, kraj ogromne konkurencije na bekovima nije se naš dobri Tone naigrao. Ispred njega su na PG/SG pozicijama bila redom prominentna NBA imena kao Conley, Bayless, Allen i Ellington. Seljakao se iz razvojne filijale Rena u Memphis i nazad i završio sezonu s 35 odigranih utakmica uz 8 minuta u prosjeku. Kompletne bazične statistike iz NBA karijere idu malo kasnije u kompletu. Vrijedi notirati da ga napredne statistike baš i ne ljube, obrana s njime na terenu primala je 5 poena više na 100 posjeda kad ju usporedimo s obranom kompletne ekipe Memphisa na cijeloj sezoni, a s njim na terenu ionako slab napad srozao se na samo 91 poen na 100 posjeda. Također je iskusio playoff košarku, doduše u samo 6 utakmica od ukupno 15 kojih su Grizliji odigrali uz 3 minute po utakmici. Memphis je tada izbacio Lob city Clipperse pa Thundere Duranta i Westbrooka da bi ih u finalu Zapada pomeli Spursi.

Na kraju te sezone naš junak trejdan je u Philadelphiju za pick druge runde i nešto casha, očito da ga u Memphisu ipak nisu cijenili toliko da bi im zauzimao dragocjeni prostor na capu. U Phili dolazi u totalni krš od ekipe, već je The Process Sama Hinkiea bio u punom zamahu i iz tog rostera danas su relevantna NBA imena samo Thad Young, Evan Turner i pola Michael Carter-Williamsa. Takva je situacija poslužila kao idealna Petrijeva zdjelica za pumpanje osobne statistike svih aktera te ekipe sposobnih išta napravit s loptom pa tako i Wroten bilježi triple-double u svom prvom startu u NBA karijeri protiv Rocketsa s 18 poena, 10 skokova i 11 asista. Stigao je i uhvatiti tadašnji career high od 30 poena protiv Jazza u proljeće 2014. Na kraju sezone bilježi 13 poena u prosjeku za 24 i pol minute i 16 startova u prvoj petorci ekipe koja je tavorila na dnu Istoka s omjerom 19-63. U iduću sezonu krenuo je silovito, protiv Chicaga popravio svoj career high za jedan poen i u još goroj ekipi Sixersia bilježio 17 poena, 3 skoka i 5 asista sve dok mu u siječnju 2015. po drugi put nije pukao ACL na desnom koljenu i izbacio ga s terena na dulje vrijeme. Kažu da mu je prvi put križni ligament pukao u srednjoj školi dok je igrao football pa se i od toga relativno uspješno oporavio. Poslali su ga Sixersi na rehabilitaciju u svoju D-league filijalu. Vratio se u Sixerse tek u prosincu 2015. i odigrao 8 utakmica u sezoni 2015/16 za 8 poena u prosjeku ali i grozan šut iz igre od 34%. Nije bio spreman ni onaj isti dinamičan i prodoran igrač pa su ga Sixersi otpustili u siječnju 2016. Ispostavit će se da više neće odigrati ni jednu NBA minutu. Pokupili su ga Knicksi u trećem mjesecu i otpustili u šestom mjesecu zbog nediscipline bez odigrane utakmice. Još su ga to ljeto njegovi Grizzliesi dvaput potpisali i dvaput otpustili i tako je završila njegova kratka, ali gorko-slatka NBA avantura. Ostavio je dojam solidnog beka za voditi druge postave zbog dobrog napadačkog arsenala, sjajnog prvog koraka i iznimne čvrstine i snage zbog čega je bio dominantan  prodorima pod koš. Sa svojih 193cm i 90-ak kila svakako je bio jedan od jačih bekova u ligi pa je sasvim solidno odgovarao na zahtjeve u obrani i fizičku igru. Nažalost, nakon puknuća ligamenata nije se vratio isti i u novoj, bržoj NBA za njega nije bilo ekipe koja bi istrpila beka sa smanjenim atleticizmom koji loše gađa tricu, u NBA karijeri samo 23%. Zaputio se tako tražiti stalan posao u razvojnoj ligi.

nba_basic

NBA G-league

Pokupila ga je u prosincu 2016. filijala Dallas Mavsa, Texas Legendsi. Za Legendse je igrao samo 2 mjeseca i odigrao 16 utakmica uz očajni defanzivni rejting od 115.5 i solidan napadački od 105.6. Dakle, s Wrotenom na terenu Texansi su imali negativnu razliku od -10 poena na 100 posjeda. Texansi su ga otpustili krajem siječnja 2017.

Bez posla je bio do početka sljedeće sezone kad su ga na development draftu birali Rio Grande Vipersi, razvojna ekipa Houston Rocketsa, istih onih Rocketsa kojima je samo 4 godine ranije uvalio triple double. Što je kod ovog potpisa vrlo bitno za naglasiti jest da su Vipersi kao laboratorij ludog znanstvenika Daryla Moreya, GM-a Rocketsa koji je veliki poklonik analitičkog pristupa košarci i igranja na velike brojke i volumen. Na njima je Morey godinama testirao svoj Moreyball način igre koji je dizajnirao za rušenje Warriorsa. Glavna pretpostavka te ideologije jest da je poludistanca statistički najlošiji šut u košarci te da ga se treba izbjegavati kad god se može a forsirati šuteve na obruču i trice. Računica je jasna, na velikom uzorku šuteva 33% pogođene trice donosi istu vrijednost kao i 50% poludistance, a 40% trice povećava broj poena za 20% u odnosu na polovičan uspjeh s midrangea. Ostale odlike Moreyballa su spor ritam, igra 5 na 5, igranje izolacija i pick&rolla do besvjesti te nakon toga prebrojavanje obrane brzim protokom lopte do, poželjno, otvorene trice u korneru. U obrani je Morey odlučio doskočiti složenom motion napadu Warriorsa tako što se forsira preuzimanje na svakom bloku na i od lopte. To za našeg Tonya znači da bi kao play morao trošiti ogromne količine posjeda, pucati puno trica koje mu do sad nisu bile forte, igrati puno picka a u obrani biti spreman na stalno preuzimanje i borbu s tjelesima svih veličina, boja i oblika. Izdržao je Wroten u specifičnim Vipersima tek 5 mjeseci uz slabije individualne brojke negu u Texansima, ali uz bolje napredne statistike (DRTG 111.6, ORTG 108.1, NET -3.5), bolji +/- indeks a otprilike iste napredne šuterske brojke. Očito se obrambeno puno bolje snašao u sistemu gdje čuva i bori se sa svim i svakim nego u klasičnoj igri gdje stalno mora paziti na uglavnom brze undersized bekove, što s obzirom na njegovu natprosječnu masu i ispodprosječnu brzinu nakon ozljeda koljena i ima smisla. Nakon što je u trećem mjesecu 2018. otpušten iz Vipersa, opet je novi posao tražio pola godine.

gleague

VTB liga

vtbgeneral.PNG

Samim krajem 2018. godine, taman tamo kad je u njegovog najnovijeg poslodavca potpisao Luka Žorić, Wroten dolazi u Estoniju na svoju prvu europsku avanturu. Potpisao je ugovor s Kalevom iz Tallina koji se natječe u jakoj baltičkoj VTB ligi te u estonsko-latvijskoj ligi. Zanimljivo, i Kalev i Tony su puno bolje reagirali u jačoj VTB ligi. Zauzeli su sedmo mjesto na Baltiku i plasirali se u playoff dok su s Wrotenom u ekipi ostvarili 8 pobjeda i 7 poraza. Zanimljiv je pogled na detaljniju Wrotenovu statistiku gdje se vidi da je Tony u pobjedama Kaleva igrao 22 minute, a u porazima samo 16. Zanimljiva korelacija iako ne mora biti uzročno-posljedično povezano. Također, Wrotenov shot chart iz tih 15 utakmica pokazuje Moreyev utjecaj na preoblikovanje Tonyjeve igre. Naime, u tih 15 utakmica Wroten je uzeo samo 5 šuteva za 2 van reketa, a trice je gađao s 11/26, dakle puno boljim postotkom nego u Americi. Zanimljivo je također da u VTB ligi daleko najviše minuta igra i najviše poena postiže u četvrtoj četvrtini. Dakle, iako nije bio starter imao je povjerenje ekipe za zatvaranje utakmica i clutch time. Naravno da je glavni protivnik statistike mali uzorak ali to je zanimljiv detalj koji će vrijediti ispratiti u Zadru.

vtbsplit

Jako dobre utakmice je odigrao protiv Zenita, Novgoroda, Khimkija i Stelmet Enee, sve redom renomiranih europskih imena. U VTB playoffu odigrao je dvije utakmice u seriji protiv Unics Kazana, još jednog jakog imena. U prihvatljivom porazu 82:92 ugradio je 19 poena uz tricu 4/8, a dva dana poslije zgažen s 24 razlike s ostatkom ekipe pružio je očajnu partiju, 3 poena za 8 minuta. Iako je igrao samo pola sezone u VTB ligi, stigao je biti peti strijelac ekipe po ukupnom broju poena s 226 na kontu. U estonsko-latvijskoj ligi pružao je lošije partije u lošijem Kalevu koji je završio na 10. mjestu lige uz omjer 12-16. U 20 utakmica Wroten je prosječno zabijao tek 6.7 poena uz sramotnih 19% trice, ali je barem bio prvi asistent ekipe s 7.6 dodavanja po utakmici.

ligasve

ZAKLJUČAK

Iako kad na prvu saberemo sve minuse izgleda da su šanse za novu prevaru u dresu Zadra velike, uvijek treba sagledati kontekst. Dvije velike ozljede, seljakanja po NBA, informacije o nedisciplini, sve je to minimalno 3 godine u prošlosti. Od prvog loma ligamenata se oporavio jako dobro, drugi ga je presjekao taman u trenucima kad mu je NBA karijera doživljavala uzlet. Dinamičan je igrač koji usprkos slabijem šutu s lakoćom stvara poene i asistencije, jako dobro igra pick što je jako bitno za način igre u Europi, pogotovo u ABA ligi te kod trenera Nazora koji nije napadački pretjerano maštovit trener. Često u ovakvim sredinama dobra osovina play-centar život znači i zato bi Zadru i Wrotenu kao idealan partner došao majstor rolanja Žorić ako bi se odlučio za još jednu sezonu igranja. U obrani je žilav, borben i spreman na fajt i preuzimanja što su također karakteristike po Nazorovom guštu. Pogled na društvene mreže kaže da je dobar prijatelj s omalenim Isiah Thomasom koji svoje fizičke nedostatke kompenzira ogromnim srcem i borbom, pa ako je Wroten imalo karakterno sličan svom frendu brzo će postati miljenik publike. Bitno je i da mu Zadar nije prvo europsko iskustvo jer je određen period prilagodbe prošao u dosta jačoj VTB ligi u kojoj je usprkos svemu bilježio dosta dobre brojke. Dno i sredina ABA lige sigurno su razina niže od Kaleva pa bi nekakvim logičkim slijedom u dresu Zadra trebao još više dominirati. Zbog dvije ozljede i fizičke konstitucije sigurno uvijek ostaje pitanje fizičke spreme zbog koje Dixon i Jardine nisu dali svoju kvalitetu, ali Wroten u Zadar ne dolazi drito iz duge ozljede već su one davno iza njega, a sve do kraja prošle sezone bio je u natjecateljskom ritmu. Visina ugovora po običaju je poslovna tajna, no to ćemo vjerovatno ubrzo saznati iz kuloara pa po tome ocijeniti da li je vrijedan svoje plaće. Kad se sve uzme u obzir, Wroten je za Zadar premija, i to ne samo imenom. Nije bio prolaznik u NBA iako je prošao kroz nekoliko dijametralno suprotnih sistema i nikad nije dobio pravu šansu i prostor da se pokaže u konkurentnoj napadačko orjentiranoj ekipi, nedavne igre su mu jako dobre i nije “penzioner”. Ne bude li nepredviđenih okolnosti izgleda da smo dobili zvjersko pojačanje na poziciji gdje Zadar nije paklenog igrača imao od 2008. i Coreya Brewera. Još samo da se i ostalih 8 igrača dovede na ovakav način da budu kvaliteta više.